Autori
- Andrea Andrašek Šebek, Zavod za ortopediju, Klinika za ortopediju i traumatologiju, Klinička bolnica Dubrava, Avenija Gojka Šuška 6, Zagreb, Hrvatska
- Slađana Režić, Služba za osiguranje i unapređenje kvalitete zdravstvene zaštite, Klinički bolnički centar Zagreb, Kišpatićeva 12, Zagreb, Hrvatska
DOI
https://doi.org/10.65241/wh.9.1.15
Vrsta članka:
Sažetak:
Pozadina: sigurnost pacijenata temeljna je komponenta visokokvalitetne zdravstvene skrbi, a prijavljivanje neželjenih događaja ključni je mehanizam za prepoznavanje rizika i sprječavanje ponavljanja pogrešaka u kliničkoj praksi.
Metode: presječna studija provedena je među medicinskim sestrama i tehničarima u kliničkoj praksi u Hrvatskoj između 4. ožujka i 7. travnja 2025. Podaci su prikupljeni pomoću strukturiranog, autorski osmišljenog upitnika distribuiranog putem Google obrazaca, primjenom metode snježne grude. Sudjelovanje je bilo dobrovoljno i anonimno, a u analizu su uključeni samo potpuno ispunjeni upitnici ispitanika koji su ispunjavali uvjete. Upitnik se sastojao od četiri dijela: sociodemografske karakteristike, percepcija neželjenih događaja, poznavanje definicija neželjenih događaja i sustava prijavljivanja te osobna iskustva s neželjenim događajima, uključujući prakse prijavljivanja i preventivne mjere.
Rezultati: statistički značajne razlike u poznavanju neželjenih događaja uočene su s obzirom na dob (p = 0,021), razinu obrazovanja (p = 0,004) i radno mjesto (p = 0,014), gdje su više razine znanja češće utvrđene kod starijih sudionika, onih s diplomskim ili poslijediplomskim obrazovanjem te onih na vodećim pozicijama. Viša razina znanja bila je značajno povezana s ključnim aspektima kliničke prakse, uključujući češće prijavljivanje neželjenih događaja (p = 0,010), veću izloženost neželjenim događajima (p = 0,030), svjedočenje neprijavljenim događajima (p = 0,015), provedbu preventivnih mjera (p = 0,013) i percipirani pritisak da se događaji ne prijavljuju (p = 0,034). Osim toga, pronađena je značajna povezanost između učestalosti edukacije i ponašanja prijavljivanja (p = 0,007), što ukazuje da ponovljeno sudjelovanje u obrazovnim programima doprinosi povećanom prijavljivanju neželjenih događaja.
Zaključci: nalazi ističu potrebu za kontinuiranom edukacijom zdravstvenih djelatnika, ojačanom institucionalnom podrškom i radnim okruženjem koje potiče prijavljivanje bez straha od sankcija. Poboljšanje sustava prijavljivanja i promicanje kulture sigurnosti mogu doprinijeti učinkovitijem sprječavanju neželjenih događaja, povećanoj sigurnosti pacijenata i poboljšanoj ukupnoj kvaliteti zdravstvene zaštite.
Ključne riječi:
Obrazovanje, medicinske sestre, neželjeni događaji, prijavljivanje, sigurnost pacijenata.